NIKŠIĆ - Da situacija u crnogorskog poljoprivredi nije onakva kakva jeste, domaćinstvo Milete i Milice Dačević u župskom selu Oblatno vjerovatno bi bilo prvo na listi uspješnih. Sopstvenim trudom Dačevići su za poslednjih pet godina uspjeli da od običnog stvore neobično jer u svojoj mini fabrici trenutno proizvode čak petnaest vrsta sira. U paleti onogo što Dačevići proizvode nalaze se sirevi sa različitim ukusima, a ono što ih svakako čini dodatno neobičnim je činjenica da se prave na tradicionalan način i potpuno ekološki. Aparaturu u maloj fabrici čine dvije prese sa kalupima i komora za sušenje koju je Mileta sam napravio. On je po zanimanju rukovalac građevinskih mašina i radio je u Rudnicima boksita, dok je Milica kuvar i ona je glavni proizvođač u njihovoj fabrici.
- Rashladnu vitrinu smo kupili, a ostalo sam sam osmišljavao i pravio. Isto je bilo i kada smo počeli praviti sireve, mjesecima smo isprobavali, osluškivali šta naši kupci kažu, šta bi voljeli i slično. U početku je bilo teško odlučiti se uopšte u ovom vremenu bez modernih mašina i savjeta tehnologa početi praviti sireve sa raznim ukusima- ispričao je Dačević.
Uz klasične masne i polumasne sireve i mladi kajmak, koji se mogu naći u skoro svakom seoskom domaćinstvu, Dačevići proizvode i one sušene sa ljekovitim biljem, bijelim lukom, maslinama, crvenom paprikom, šampinjonima, ruzmarinom, bosiljkom, te orasima. Međutim, otvorene su i sve druge mogućnosti, a dovoljno je da kupac samo poželi.
- Još uvijek eksperimentišemo i čini mi se da nijesmo došli do savršenstva ako je to uopšte i moguće u ovom poslu. Dosad ko god je kupio naš sir ponovo je došao, a inače teško je napraviti nešto da svi budu zadovoljni - kaže Dačević.
Sirovina za sireve iz njihovog je domaćinstva u kojem Dačevići drže dvadesetak grla krupne stoke i manje stado ovaca, kao i jato od oko 100 domaćih koka. Stoku hrane na tradicionalan način, odnosno napasaju je na svom imanju i parcelama koje zakupe. Jedino što se kod Dačevića obavi mašinski je muža, a mlijeko se vari klasično, pojašnjava Mileta, u kotlu na šporetu. U bogatstvu različitosti, različite su i cijene, pa njihovi sirevi u zavisnosti od količine i vrste koštaju od 3,5 do 12 eura. Sve bi bilo dobro, istakao je Dačević, da proizvođači imaju bolju pomoć od države, o kojoj se inače poslednjih godinama previše priča u Crnoj Gori. Ono što proizvedu Mileta sam prodaje idući, kako kaže, od jednog do drugog potencijalnog kupca i nerijetko svojim kolima pređe i po 350 kilometara.
- Sve sami radimo i nemamo nikakvih garancija da ćemo ono što proizvedemo i prodati. Kada bismo bili sigurni da ćemo prodati barem polovinu, za ostatak bismo se nekako borili. Spremni smo i da cijene korigujemo. U selu često nema vode zahvaljujući onim nesavjesnim koji je troše nekontrolisano, pa kada dođe ljeto svakodnevno pređem kolima po pet kilometara u jednom pravcu da dopremim dovoljno vode za stoku, ili jednostavno plaćam da mi se dovozi cisternama iz grada. Postoji li iko u ovom društvu da to riješi – pita se Dačević.
B.Brašnjo
Bolje raditi za sebe nego za drugog
U poslu Dačvićima pomaže njihovo troje djece koji su školarci. Mileta kaže da nije siguran da će, s obzirom na aktuelnu situaciju u oblasti poljoprivrede, njihova djeca odlučiti da ostanu u Oblatnom i nastave posao koji su započeli njihovi roditelji.
- Sve troje su uključeni, ali čini mi se da im je volja za ovim sve manja, jer nema perspektive. Ne želimo da ih forsiramo, neka sami vide. Ne znam ni ja koliko ću ovo raditi, to je sve pod velikim znakom pitanje, ali nekako još istrajavam jer smatram da je opet kako god bolje biti sam svoj gazda nego rizikovati da radim kod drugog, gdje mi se neće plaćati - kategoričan je Dačević.
Borba za goli opstanak
Dačevići smatraju da aktuelni projekti i sredstva koja se daju u oblasti poljoprivrede nijesu zadovoljavajuća. Mileta je pojasnio da je neophodno imati određena svoja sredstva za konkurisanje na neki od raspoloživih programa podrške, a to malo koji pravi poljoprivrednik ima.
- Rashodi su veliki, ima mjeseci kada smo u minusu. Međutim, nadležni smatraju drugačije pa prave neku računicu. U pitanju su foteljaši koji iz te svoje fotelje „milku“ stave u kompjuter, pa računaju da će ona dati 20 litara mlijeka, po litru je 50 centi, pa kad se to pomoži sa 365 dana u godinu dođu do računice da poljoprivredniku od jedne krave ostaje 150 eura. Da je to tako onda ja ne bih znao šta ću sa parama. U suštini dovoljno je pogledati gdje su ti stočari kojima decenijama drže po 100 grla, koji bi po toj računici mjesečno zarađivali po 15 hiljada eura. Ni jedan od njih, siguran sam, nije kupio stan, džip, ili ima ljetovanje i zimovanje. Mi se borimo za goli opstanak - kaže Dačević.